Prijedlog strategije razvoja optičke mreže u ruralnim krajevima

Podnositelj:
Mislav Šutalo, dipl.inž. elektrotehnike
10000 Zagreb

Tijela javne vlasti:
Vlada Republike Hrvatske

Predsjednik
Gospodin Zoran Milanović

Prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva
Gospodin Radimir Čačić

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture
Gospodin Siniša Hajdaš Dončić

Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije

U Zagrebu, 23. travnja 2012. godine

PRIJEDLOG temeljem članka 46. Ustava Republike Hrvatske kojim se predlaže strategija razvoja optičke pristupne mreže u ruralnim krajevima.

Misija: Korištenjem EU fondova, bez potrebe angažiranja bilo kakvih, osim regulatornih, kapaciteta države izgraditi najmanje 30.000 kilometara pristupne optičke mreže u ruralnim krajevima. Pokrenuti između 250 i 500 milijuna eura građevinskih radova sredstvima iz EU fondova.

Vizija: Podizanje konkurentnosti hrvatskih ruralnih područja na razinu iznad razine EU prosijeka, jer ako želimo uskočiti u vlak koji se kreće nekom brzinom, onda se moramo barem u jednom trenutku gibati brže od tog vlaka.

Strategija: Provedbom hrvatskih zakona kroz javno-privatnim partnerstvo dodijeliti koncesije operatorima, u kojem javno sudjeluje sa prostorom, a privatno rješava sve ostalo.

Zadaci:
1. odrediti najmanje tri koncesijska područja koja čine međusobno povezanu geografsku cjelinu, najbolje u skladu s budućim regijama.
2. u skladu s koncesijskim područjima, definirati cijene magistralnih optičkih kapaciteta koje počinju na oko 1000 točaka HT-ovih udaljenih pretplatničkih stupnjeva. To regulator zna i mora odrediti odmah.
3. provesti natječaj za dodjelu koncesija sa slijedećim uvjetima:
a. Koncesionar financira udio Javnoga u investiciji koji mu se kasnije odbija od cijene najma korištenja infrastrukture
b. Koncesionar izrađuje svu potrebnu dokumentaciju u ime Javnoga potrebnu za dobivanje sredstava iz EU fondova
c. Koncesionar na natječaju licitira isključivo sa količinom sredstava koja će se povući iz EU fondova. Ništa drugo, poput vrste i cijena usluga, nije predmet ocjenjivanja ponuda jer na tim područjima ionako postoji konkurentski sustav izgrađen od HT-u u tehnologiji bakrene parice.
d. Koncesionar plaća ugovorenu kaznu u slučaju podbačaja ostvarenih sredstava povućenih iz EU fondova
e. Država jamči povlašteni period koncesionaru u kojem će koncesionar imati prednost prava korištenja infrastrukture koja se izgradi prema koncesiji
f. Koncesionar snosi sve troškove održavanja infrastrukture u povlaštenom razdoblju, Javno nema nikakvih obaveza korištenja usluga infrastrukture izgrađene ovom koncesijom

Obrazloženje:

Nakon što je javno objavljena presuda Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj Us-10117/2009-4, pojavili su se neki prijedlozi u tisku kako bi se država trebala angažirati na povlačenju sredstava iz EU fondova gdje EU sudjeluje sa 85% posto u investicijama izgradnje optike u ruralnim krajevima.
Prijedlozi su u osnovi interesantni međutim prema mom uvjerenju nemoguće ih je realizirati na predložen način. Osim toga nepotrebno je graditi dijelove sustava koji već postoje, a pogotovo nije jasno zašto se predlagači ne pozivaju na povoljne mogućnosti koje se otvaraju novim sudskim rješenjima kad ga već usput spominju.

Naime uvjeren sam da država nema potencijal mobilizacije svojih resursa na realizaciji ovakvog projekta. Ona nema stručne, organizacijske, infrastrukturne niti financijske kapacitete za ovakav projekt. I trebalo bi joj jako puno vremena da se ekipira s vrlo upitnim ishodom. Ali država ima prostor, prava i regulatora.

S druge strane dražava ima barem tri tzv. alternativna operatora koja znaju doći do novca, koja su s vremenom naučila graditi telekomunikacijske sustave, ali koja su se prema mom osjećaju malo pogubila u svojim poslovnim planovima te bi im ovakvo usredotočenje na konkretan stabilan projekt moglo stabilizirati poslovne izglede. Ova ideja izvršnu vlast ne traži značajan angažman, a prednadmetanje koje bi proveo regulator u kojem bi se konkretizirali parametri za natječaj se može provesti u roku od 60 dana.

Nasuprot ovoj ideji, u tisku se predlaže okupljanje HEP-a, JANAF-a, HAC-a itd… odnosno njihovih optičkih kapaciteta u jedan sustav, pa državne investicije, itd…

Da se od te infrastrukture nešto može napraviti, već bi HEP pokrenuo svoj projekt HEP telekoma. HEP je dva puta sudjelovao u konzorcijima koji su se natjecali za dodjelu koncesije za javne mobilne usluge. Ponude su odbačene oba puta, ali se u dokumentima može vidjeti koliko su se u tim planovima upoće mogli osloniti na HEP-ove telekom kapacitete. Tvrdim da nema smisla neprovoditi hrvatske zakone i graditi dijelove infrastrukture čija funkcionalnost već postoji.

Mislav Šutalo, dipl. inž. elektrotehnike

Izvor: http://pollitika.com