Bivši računalni tehničar Phily Inkly pati od zanimljivog poremećaja koji ga je otjerao u šumu, ali i zaintrigirao novinare Guardiana koji su svijet upoznali s njegovim slučajem. Naime, ovaj 36-godišnjak tvrdi da mu je moderni život postao nepodnošljiv, a razlog svemu je poremećaj koji si je sam dijagnosticirao.
Inkly tvrdi da ga zračenje Wi-Fija, bežičnih i mobilnih telefona, mikrovalnih pećnica, računala i televizora čini bolesnim. Simptomi uključuju krvarenje iz nosa, nesvjestice, nesanicu i izluđujuće glavobolje. Svi ti problemi doslovno su ga otjerali iz naseljenih mjesta i upropastili mu društveni život, a spas je pronašo u jednoj kamp kućici daleko od civilizacije.
Liječnici se boje da mu je zračenje možda izazvalo tumor ili krvarenje u mozgu, ali ne mogu biti sigurni sve dok ne obave magnetsku rezonanciju koju Phil, naravno, ne može podnijeti.
“Postao sam toliko osjetljiv na mikrovalove da mi je to doslovno uništilo život, pa živim od danas do sutra. U jednom sam trenutku počeo vjerovati da je život u šumi jedino što me može spasiti”, rekao je Phil.
“Društveni život bio mi je uništen, baš kao i ljubavni. Izgubio sam posao jer sam uvijek bio bolestan, a mogu raditi samo na mjestima gdje nema zračenja”, dodao je.
No, nije oduvijek bilo tako. Prije svega osam godina, Phil Inkly radio je kao glazbeni producent, a zatim se odselio u Hampshire i počeo raditi u obiteljskoj tvrtki koja se bavi uređenjem okoliša. U slobodno je vrijeme popravljao računala sve do jednog dana kada je po prvi puta osjetio jake bolove u glavi. Osjećao je pritisak u predjelu sljepoočnica i bol u prsima, a tvrdi da su problemi počeli tek u trenutku kada je bežična tehnologija ušla u masovnu upotrebu.
“Sve češće sam imao grozna krvarenja iz nosa i imao sam problema sa spavanjem. Postao sam osjetljiv na sve, čak i baterije. Danas patim od strašnih bolova na strani glave na kojoj sam držao telefon, a kada imam krvarenja, imam ih upravo iz nosnice na toj strani. Vjerujem da je to povezano”, dodao je Inkly koji je uvjeren da pati od EHS-a ili hipersenzitivnosti na elektromagnetske valove.
Ipak, unatoč simptomima, liječnička struka još uvijek ne prihvaća njegovo stanje kao legitimni poremećaj jer u struci je mnogo skeptika koji ne vjeruju da takvo što uopće postoji. Oni koji pak vjeruju, svoje simptome pripisuju pretjeranoj osjetljivosti na elektromagnetska polja. Njihova istraživanja pokazuju da je izuzetno mali broj ovako ekstremnih slučajeva, ali ujedno tvrde da čak 20 do 30 posto ljudi pati od lakšeg oblika ovog poremećaja, a da toga nisu ni svjesni.
Nakon jednog posjeta prijateljima u Londonu, Phil Inkly shvatio je da je problem izmakao kontroli i da je vrijeme da spakira stvari i otputi se u šumu, ali ni tamo ga nije čekao mir. “Kada sam bio u šumi, svakog sam se jutra budio prepun krpelja. Znao sam da predstavljaju prijetnju zdravlju, ali bio sam spreman riskirati samo da se naspavam i osjećam bolje”.
“Oduvijek sam bio lud za tehnologijom i smatram da je tehnologija dobra stvar. No, više od tehnologije nedostaju mi prijatelji koje ne mogu ni posjetiti niti nazvati”, rekao je Inkly.
Ipak, Phil nije jedini koji pati od ovog poremećaj. Anne Cautain i Bernadette Touloumond dvije su Francuskinje koje također pate od pretjerane osjetljivosti na zračenje. One su pak provele tri godine živeći u spilji.
Doktor Andrew Tressider koji također pati od istih zdravstvenih smetnji, tvrdi sljedeće: “Struka ovakve slučajeve svrstava u kategoriju psiholoških poremećaja, ali postoje brojna istraživanja koja ukazuju na suprotno. Za pet bi se godina mogli probuditi i shvatiti da na rukama imamo velik problem koji se odvijao ispred naših noseva”.
Izvor: http://www.index.hr